Studentsko razdoblje života ostalo je u mom sjećanju kao razdoblje u kojem me novci nisu često posjećival. Radio sam i prihvaćao svakave poslove. Od konobarenja preko građevine do instrukcija đacima. Koliko god sam se trudio, nije bilo lako zaraditi za svakodnevne potrebe.
Tada negdje sam prvi put doša u kontakt sa internetom i mailom. Taj je medij otvorio nove mogućnosti potrage za radnim mjestom.
Potaknut svakodnevnom besparicom objavio sam oglas na jednoj od prvih stranica koja se bavila oglašavanjem:
«Student prirodnih znanosti obavljeo bi bilo kakve poslove uz nadoknadu, a u ovisnosti o slobodnom vremenu. Javiti se na email...»
Ne mogu reći da sam baš našao nekakav posao ovako, ali jednoga dana dok sam, što nije bilo često, pregledavao poštu, među porukama se pojavila jedna koja je ulijevala nadu:
«Poštovani,
zbog priprema za studij slikarstva na akademiji tražimo muški model koji bi dva do četiri školaska sata tjedno bio u mogućnosti pozirati. Ima nas četiri koje se pripremamo, a poziranje bi se održavalo u skladu sa Vašim vremenom u stanu jedne od nas. Ako Vam naknada od 50Kn zadovoljava za poziranje od dva školaska sata, molim Vas da se javite emailom ili na telefon...»
Odmah sam nazvao, ali mi se na telefon javila nekakva gospođa i objasnila da nema pojma ni o kakvom emailu. Čak i da ne zna o čemu pričam.
Pa sam ja odgovorio na email i slijedečeg dana nestrpljivo očekivao odgovor.
Došao sam u dogovoreno vrijeme, 9:00h na adresu koja je pisala u poruci. Ušao sam u predvorje velike stambene zgrade i na sandučićim počeo tražiti prezime koje je pisalo u poruci.
«Četvrti kat, super idem stubama» - pomislim. Dok sam se penjao primjetio sam da zgrada i nije u nekom stanju. Nagorjeli plafon od šibice zaljepljene u žvakaću gumu, išarani zidovi. Miris tipičan za ustajalo smeće koje je vjerojatno stajalo u nekom spremišnom dijelu zgrade.
Pokucao sam na vrata i otvorila mi je mlađa djevojka. Predstavih se.
«Krešo, dobro jutro. Ne znam jesam li na pravoj adresi» - rečem.
Otvorila je vrata pa primjetih kroz poluotvorena vrata još tri djevojke koje su sjedile u dnevnoj sobi preuređenoj tako da mogu u jedan kraj postaviti motiv.
Košara sa voćem.
Ispred njih su bili veliki blokovi u koje su cure očigledno skicirale motiv koji je bio pred njima.
«Martina» - pružila mi je ruku – «uđite, očekujemo Vas».
Ponudila mi je da sjednem i predstavila prijateljice. Sve tri su bile mlade, odjevene kao tipične srednjoškolske udarene umjetnice. Martensice sa šarenim žnirancima, poderane traperice na kojima su se vidjeli tragovi boje, majice, uglavnom crne boje sa motivima raznih metal grupa. Neuredna, dugo neoprana kosa te poneki modni detalj koji se nikako nije uklapao u priču.
Umjetnost.
«Gle, mi crtamo ovdje svaki dan. Pripremamo se za prijemni u Zagrebu. U mapi trebamo imati imotive sa ljudima pa ako te zanima dobio si posao. Dva sata tjedno. Jedan tjedan ujutro, jedan popodne zavisi kakvi su nam turnusi. Kroz jutro nema nikoga doma, starci rade. Popodne bi bili i oni. Ili ako hoćeš četiri sata kroz jutro u jedan tjedan, dva dana. Pa onda tjedan dana ništa» - objasnila je kratko posao Martina.
«OK. Nemam baš neki izbor. Ali nisam nikada pozirao pa ne znam hoću li biti dobar model. Kad da dođem za prvu seansu?» - interesiralo me.
Martina me pogledala tako da sam prvi put spazio njeno lice kroz pletenicama isprepletenu frizuru «Možemo početi odmah. Danas bi radili portrete. Ako imate vremena ostanite»
Dogurala je stolicu, onakvu kakva se koristi za sviranje klavira. Podesiva po visini, bez naslona.
Sjeo sam i djevojke su počele crtati.
Nakon dva sata bio sam potpuno ukočen. Želio sam vrisnuti od utrnutosti mišića.Protegnuo sam se, ustao i razgibao malo.
Martina je donijela novce te predložila da dođem prekosutra u isto vrijeme – «Crtali bi akt, ako nije problem. Tu smo najtanji. Možete ostati u gaćama, ako Vam je problem biti gol pred nama» - iskreno je priznala Martina.
«Djevojke, Vi pošteno plaćate, ja pošteno radim. Biti gol pred Vama neće biti problem. Naravno ukoliko to vama ne smeta» - odgovorio sam joj.
«Pa, nije baš da sam ikad uživo vidjela golog muškarca, u školi imamo samo ženski model. Ali jednom i to treba vidjeti» - sa smjehom je rekla jedna od cura.
Slijedećih nekoliko seansi redali su se motivi portreta, akta, krokija i što ja znam čega sve ne. Uskoro su i cure postale opuštenije pa su me lakše postavljale u kompozicije koje su im najbolje odgovarale.
A da nije bilo slijedeće zgode, ova priča vjerojatno nikada nebi bila napisana.
«Dobro jutro» pozdravio sam Martinu koja je otvorila vrata i to jutro. Kako je već bilo debelo proljeće i jako toplo cure su bile u laganim majičicama. Martenice su uvijek bili sastavni dio stylinga.
Pozvala me da sjednem s anjima budući da taman piju kavu. Nikad me nije pozivala, već bih uvijek došao i prionili bi poslu.
«Krešo, malo smo razmišljale i odlučile te zamoliti nešto. Ako je problem reci nam,nije nešto jako važno za mapu. Više, ovako mi smo pričale i htjele bi to crtati» - sa zamuckivanjem je govorila Martina gledajući u pod. Ostale tri uzele su šalice kave. Primjetio sam da im se ruke lagano tresu.
«Recite, Martina» pozvao sam je.
«Pa, htjele smo crtati model sa falusom. Znate, model sa erekcijom. Ako nije problem. Mi Vam nemamo nikakvih iskustava sa time. I jako nam je neugodno, ali htjele bi probati nacrtati» - brzo je objasnila.
«Ili vidjeti» . pomislio sam i hitro odgovorio – «Ma nije to meni nikakav problem, ali je problem zadržati erekciju toliko dugo dok vi crtate. A ako se ja svaki put mičem kako bi se postavio, onda nećete nacrtati ništa. Jedino ako Vama nije problem kad vidite da mi se penis opustio doći i malo mu pomoći» - zadirkivao sam ih, vjerujući kako je riječ o nekoj opkladi ili šali.
«Rado Krešo, ali ni jedna od nas nikada nije dirala penis. Uopće nemamo pojma što bi trebali raditi» - branila se Martina.
«Pokazat će vam. Pomoći ćete mi postići erekciju, a onda jedna ili tko hoće nek dođe svaku par minuta kako vidite da nestaje i isto to napravi dok ja poziram. Može»
Cure su se složile. Ruke su im se tresle i shvatio sam da je to više od samog crtačkog izazova.
Skinuo sam se pred njima, što inače nisam radio.
«Martina, dođite ovamo. Primite penis, evo ovako. Onda ga počnite masirati na ovaj način» pokazao sam joj.
Martina je lagano čučnula, tako da joj je glava bila u visini mog spolovila, uela ga je u ruke i drhtureći, nesigurno ali šutke počela masirati ritmičnim potezima desne ruke. Uskoro se penis počeo ukrućivati.
«Dobro. Ako koja još ima želju probati, sad je prilika» pozvao sam i ostatak društva.
Još je jedna djevojka prišla i pokušala – «Da se Martina stalno ne diže. A i zašto samo njoj prepustiti užitak». Ostale su gledale u pod, a ja nisam pretjerano inzistiraju da sve prođu «tečaj».
«Još jedna stvar. Želite li da navučem kožicu ili da ostane preko glavića za crtanje. To pitam, jer ako navučem onda je prije masiranja morate navući nazad. Inače mi je penis preosjetljiv» - upitao sam dok sam navlačio kožicu da djevojke shvate o čemu je riječ-
«Pa, meni se sviđa tako, sa navučenom kožicom. Kao iz pornića je» obratila se jedna, dok ostale nisu ništa komentirale.
«Dakle, ostaje tako» - pomislih u sebi – «nisam ni mislio da bi nešto drugo izabrale».
«Cure, još jedna stvar. Ja sam od krvi i mesa. Može se desiti da padne i da ga ne možete više dignuti. Isto tako može se desiti da svršim. Ako se to dogodi, poziranje je završeno jer nazad više neće bar pola sata. Ja ću vas upozoriti ako bi se to moglo desiti.Ali vidjet ćete po tome što će ud biti čvrst i početi će pulsirati. Pustite ga onda, tako da ako svršim sperma nebi završila po vama.» - završim recitaciju- «Dobro, stavite me u položaj».
Uskoro sam stajao tako da je tijelo bilo pod cca 30 strupnjeva prema njima, a glava okrenuta na drugu stranu. Nisam ih mogao vidjeti, a položaj je, zbog okrenute glave, bio naporan.
Krenule su sa radom i čuo sam samo zvuk prelaska olovke po papiru. Nisam mislio na svoju kitu, već sam razmišljao o tome kako bi bilo dobro da mi najsitnija od njih četri, ona koja se najviše srami, popuši. Tako sam se nadao najduže sačuvati erekciju.
Uskoro sam čuo kako škripi stolica i netko dolazi do mene. Ruka me počela drkati, kratko, ne prebrzo i kita je opet bila u zraku. Svku nekoliko minuta netko bi došao, a ja nisam znao koja od dvije djvojke mi prilazi i uzbuđuje. Bradavice su mi iskočile, a trbuh se stisnuo svaki put kad bi mi mala, nježna ruka navukla kožicu, lagano me drkala i potom opet otkrila moj glavić. Osjetio sam da malo sjemene tekućine vlaži glavić, koji je zbog stalne izloženosti zraku bio suh.
«Cure, mogu ja sad ići», začuh glas jedne od djevojaka. Jedne koja nije prošla «tečaj».
Došla je do mene, čučnula se i jako nježno, onako kako djevojke to rade prvi puta vratila kožicu. Počela me masturbirati, čvrsto držeći ud u svojoj ruci. Sve mi je bilo teže suzdržavati se, čak sam lagano i stenjao.
«Cure, ajdemo u krug da se nebi stalno ista dizala. Ajde i ti, nemaš se što sramiti, super je osjećaj» - pozvala je najsitniju, onu o kojoj mislim kako mi puši.
Uskoro su cure završile sa prvim crtežom.
«Krešo, idemo odmah dalje. Sad sjedni na stolac, raširi noge, uspravi leđa. Pogled lagano put gore» - objasnila je Martina novu pozu.
Sad sam imao pregled nad njima, ali nisam mogao vidjeti svoj organ. Primjetio sam jedino da cure, svako par minuta ustaju i jedna po jedna dolazi izvršiti korekciju uda.
Iako, za to više i nije bilo potrebe.
Moja je uzbuđenost bila blizu vrhuncu. Svakim posjetom neke od djevojaka sve veća količina ugode pojavljivala bi se u trbuhu. Mišići su postajali sve napetiji, a moj kurac sve tvrđi.
«Stanite» - rekao sam djevojci koja me taj tren nadražival. Mislim da ovaj tren više nema potrebe, dobar je» - pozvah je da se zaustavi.
Ali, u slijedećoj iteraciji, iako je ud bio i više nego čvrst martina se ustala i došla do mene. Povukla je kožicu i počela me drkati.
Nisam mogao da ne zastenjem kad sam osjetio testise koji se spremaju ejakulirati – «Da je pozovem da stane i kažem da ću svršiti» - pomislio sam trenutak prije nego mi se tijelo zatreslo, kurac počeo pulsirati i štrcati mlazove tople sperme.
Svršio sam zatvorenih očiju. Kad sam ponovo otvorio oči ugledao sam iznenađenu Martinu. Ruke i majica bili su joj prepuni sperme. Ostale cure su otvorenih usta gledale u nas. Martina je otrčala u kupaonicu a ja sam uzeo papirnatu maramicu iz đepa hlaća i obrisao onaj dio sperme koji je bio po meni i po podu.
«Cure, mislim da smo za danas gotovi» - rekoh – «Ionako je prošlo dva sata».
Uzeo sam svoj novac i otišao kući.
Na ostale termine dolazio sam i dalje kao model, sve do prijemnog ispita. Ovakav događaj se više nije ponovio.
Ni tada, a niti u drugim slučajevima kad bih pozirao kao model za akt.
Šteta.
Tada negdje sam prvi put doša u kontakt sa internetom i mailom. Taj je medij otvorio nove mogućnosti potrage za radnim mjestom.
Potaknut svakodnevnom besparicom objavio sam oglas na jednoj od prvih stranica koja se bavila oglašavanjem:
«Student prirodnih znanosti obavljeo bi bilo kakve poslove uz nadoknadu, a u ovisnosti o slobodnom vremenu. Javiti se na email...»
Ne mogu reći da sam baš našao nekakav posao ovako, ali jednoga dana dok sam, što nije bilo često, pregledavao poštu, među porukama se pojavila jedna koja je ulijevala nadu:
«Poštovani,
zbog priprema za studij slikarstva na akademiji tražimo muški model koji bi dva do četiri školaska sata tjedno bio u mogućnosti pozirati. Ima nas četiri koje se pripremamo, a poziranje bi se održavalo u skladu sa Vašim vremenom u stanu jedne od nas. Ako Vam naknada od 50Kn zadovoljava za poziranje od dva školaska sata, molim Vas da se javite emailom ili na telefon...»
Odmah sam nazvao, ali mi se na telefon javila nekakva gospođa i objasnila da nema pojma ni o kakvom emailu. Čak i da ne zna o čemu pričam.
Pa sam ja odgovorio na email i slijedečeg dana nestrpljivo očekivao odgovor.
Došao sam u dogovoreno vrijeme, 9:00h na adresu koja je pisala u poruci. Ušao sam u predvorje velike stambene zgrade i na sandučićim počeo tražiti prezime koje je pisalo u poruci.
«Četvrti kat, super idem stubama» - pomislim. Dok sam se penjao primjetio sam da zgrada i nije u nekom stanju. Nagorjeli plafon od šibice zaljepljene u žvakaću gumu, išarani zidovi. Miris tipičan za ustajalo smeće koje je vjerojatno stajalo u nekom spremišnom dijelu zgrade.
Pokucao sam na vrata i otvorila mi je mlađa djevojka. Predstavih se.
«Krešo, dobro jutro. Ne znam jesam li na pravoj adresi» - rečem.
Otvorila je vrata pa primjetih kroz poluotvorena vrata još tri djevojke koje su sjedile u dnevnoj sobi preuređenoj tako da mogu u jedan kraj postaviti motiv.
Košara sa voćem.
Ispred njih su bili veliki blokovi u koje su cure očigledno skicirale motiv koji je bio pred njima.
«Martina» - pružila mi je ruku – «uđite, očekujemo Vas».
Ponudila mi je da sjednem i predstavila prijateljice. Sve tri su bile mlade, odjevene kao tipične srednjoškolske udarene umjetnice. Martensice sa šarenim žnirancima, poderane traperice na kojima su se vidjeli tragovi boje, majice, uglavnom crne boje sa motivima raznih metal grupa. Neuredna, dugo neoprana kosa te poneki modni detalj koji se nikako nije uklapao u priču.
Umjetnost.
«Gle, mi crtamo ovdje svaki dan. Pripremamo se za prijemni u Zagrebu. U mapi trebamo imati imotive sa ljudima pa ako te zanima dobio si posao. Dva sata tjedno. Jedan tjedan ujutro, jedan popodne zavisi kakvi su nam turnusi. Kroz jutro nema nikoga doma, starci rade. Popodne bi bili i oni. Ili ako hoćeš četiri sata kroz jutro u jedan tjedan, dva dana. Pa onda tjedan dana ništa» - objasnila je kratko posao Martina.
«OK. Nemam baš neki izbor. Ali nisam nikada pozirao pa ne znam hoću li biti dobar model. Kad da dođem za prvu seansu?» - interesiralo me.
Martina me pogledala tako da sam prvi put spazio njeno lice kroz pletenicama isprepletenu frizuru «Možemo početi odmah. Danas bi radili portrete. Ako imate vremena ostanite»
Dogurala je stolicu, onakvu kakva se koristi za sviranje klavira. Podesiva po visini, bez naslona.
Sjeo sam i djevojke su počele crtati.
Nakon dva sata bio sam potpuno ukočen. Želio sam vrisnuti od utrnutosti mišića.Protegnuo sam se, ustao i razgibao malo.
Martina je donijela novce te predložila da dođem prekosutra u isto vrijeme – «Crtali bi akt, ako nije problem. Tu smo najtanji. Možete ostati u gaćama, ako Vam je problem biti gol pred nama» - iskreno je priznala Martina.
«Djevojke, Vi pošteno plaćate, ja pošteno radim. Biti gol pred Vama neće biti problem. Naravno ukoliko to vama ne smeta» - odgovorio sam joj.
«Pa, nije baš da sam ikad uživo vidjela golog muškarca, u školi imamo samo ženski model. Ali jednom i to treba vidjeti» - sa smjehom je rekla jedna od cura.
Slijedećih nekoliko seansi redali su se motivi portreta, akta, krokija i što ja znam čega sve ne. Uskoro su i cure postale opuštenije pa su me lakše postavljale u kompozicije koje su im najbolje odgovarale.
A da nije bilo slijedeće zgode, ova priča vjerojatno nikada nebi bila napisana.
«Dobro jutro» pozdravio sam Martinu koja je otvorila vrata i to jutro. Kako je već bilo debelo proljeće i jako toplo cure su bile u laganim majičicama. Martenice su uvijek bili sastavni dio stylinga.
Pozvala me da sjednem s anjima budući da taman piju kavu. Nikad me nije pozivala, već bih uvijek došao i prionili bi poslu.
«Krešo, malo smo razmišljale i odlučile te zamoliti nešto. Ako je problem reci nam,nije nešto jako važno za mapu. Više, ovako mi smo pričale i htjele bi to crtati» - sa zamuckivanjem je govorila Martina gledajući u pod. Ostale tri uzele su šalice kave. Primjetio sam da im se ruke lagano tresu.
«Recite, Martina» pozvao sam je.
«Pa, htjele smo crtati model sa falusom. Znate, model sa erekcijom. Ako nije problem. Mi Vam nemamo nikakvih iskustava sa time. I jako nam je neugodno, ali htjele bi probati nacrtati» - brzo je objasnila.
«Ili vidjeti» . pomislio sam i hitro odgovorio – «Ma nije to meni nikakav problem, ali je problem zadržati erekciju toliko dugo dok vi crtate. A ako se ja svaki put mičem kako bi se postavio, onda nećete nacrtati ništa. Jedino ako Vama nije problem kad vidite da mi se penis opustio doći i malo mu pomoći» - zadirkivao sam ih, vjerujući kako je riječ o nekoj opkladi ili šali.
«Rado Krešo, ali ni jedna od nas nikada nije dirala penis. Uopće nemamo pojma što bi trebali raditi» - branila se Martina.
«Pokazat će vam. Pomoći ćete mi postići erekciju, a onda jedna ili tko hoće nek dođe svaku par minuta kako vidite da nestaje i isto to napravi dok ja poziram. Može»
Cure su se složile. Ruke su im se tresle i shvatio sam da je to više od samog crtačkog izazova.
Skinuo sam se pred njima, što inače nisam radio.
«Martina, dođite ovamo. Primite penis, evo ovako. Onda ga počnite masirati na ovaj način» pokazao sam joj.
Martina je lagano čučnula, tako da joj je glava bila u visini mog spolovila, uela ga je u ruke i drhtureći, nesigurno ali šutke počela masirati ritmičnim potezima desne ruke. Uskoro se penis počeo ukrućivati.
«Dobro. Ako koja još ima želju probati, sad je prilika» pozvao sam i ostatak društva.
Još je jedna djevojka prišla i pokušala – «Da se Martina stalno ne diže. A i zašto samo njoj prepustiti užitak». Ostale su gledale u pod, a ja nisam pretjerano inzistiraju da sve prođu «tečaj».
«Još jedna stvar. Želite li da navučem kožicu ili da ostane preko glavića za crtanje. To pitam, jer ako navučem onda je prije masiranja morate navući nazad. Inače mi je penis preosjetljiv» - upitao sam dok sam navlačio kožicu da djevojke shvate o čemu je riječ-
«Pa, meni se sviđa tako, sa navučenom kožicom. Kao iz pornića je» obratila se jedna, dok ostale nisu ništa komentirale.
«Dakle, ostaje tako» - pomislih u sebi – «nisam ni mislio da bi nešto drugo izabrale».
«Cure, još jedna stvar. Ja sam od krvi i mesa. Može se desiti da padne i da ga ne možete više dignuti. Isto tako može se desiti da svršim. Ako se to dogodi, poziranje je završeno jer nazad više neće bar pola sata. Ja ću vas upozoriti ako bi se to moglo desiti.Ali vidjet ćete po tome što će ud biti čvrst i početi će pulsirati. Pustite ga onda, tako da ako svršim sperma nebi završila po vama.» - završim recitaciju- «Dobro, stavite me u položaj».
Uskoro sam stajao tako da je tijelo bilo pod cca 30 strupnjeva prema njima, a glava okrenuta na drugu stranu. Nisam ih mogao vidjeti, a položaj je, zbog okrenute glave, bio naporan.
Krenule su sa radom i čuo sam samo zvuk prelaska olovke po papiru. Nisam mislio na svoju kitu, već sam razmišljao o tome kako bi bilo dobro da mi najsitnija od njih četri, ona koja se najviše srami, popuši. Tako sam se nadao najduže sačuvati erekciju.
Uskoro sam čuo kako škripi stolica i netko dolazi do mene. Ruka me počela drkati, kratko, ne prebrzo i kita je opet bila u zraku. Svku nekoliko minuta netko bi došao, a ja nisam znao koja od dvije djvojke mi prilazi i uzbuđuje. Bradavice su mi iskočile, a trbuh se stisnuo svaki put kad bi mi mala, nježna ruka navukla kožicu, lagano me drkala i potom opet otkrila moj glavić. Osjetio sam da malo sjemene tekućine vlaži glavić, koji je zbog stalne izloženosti zraku bio suh.
«Cure, mogu ja sad ići», začuh glas jedne od djevojaka. Jedne koja nije prošla «tečaj».
Došla je do mene, čučnula se i jako nježno, onako kako djevojke to rade prvi puta vratila kožicu. Počela me masturbirati, čvrsto držeći ud u svojoj ruci. Sve mi je bilo teže suzdržavati se, čak sam lagano i stenjao.
«Cure, ajdemo u krug da se nebi stalno ista dizala. Ajde i ti, nemaš se što sramiti, super je osjećaj» - pozvala je najsitniju, onu o kojoj mislim kako mi puši.
Uskoro su cure završile sa prvim crtežom.
«Krešo, idemo odmah dalje. Sad sjedni na stolac, raširi noge, uspravi leđa. Pogled lagano put gore» - objasnila je Martina novu pozu.
Sad sam imao pregled nad njima, ali nisam mogao vidjeti svoj organ. Primjetio sam jedino da cure, svako par minuta ustaju i jedna po jedna dolazi izvršiti korekciju uda.
Iako, za to više i nije bilo potrebe.
Moja je uzbuđenost bila blizu vrhuncu. Svakim posjetom neke od djevojaka sve veća količina ugode pojavljivala bi se u trbuhu. Mišići su postajali sve napetiji, a moj kurac sve tvrđi.
«Stanite» - rekao sam djevojci koja me taj tren nadražival. Mislim da ovaj tren više nema potrebe, dobar je» - pozvah je da se zaustavi.
Ali, u slijedećoj iteraciji, iako je ud bio i više nego čvrst martina se ustala i došla do mene. Povukla je kožicu i počela me drkati.
Nisam mogao da ne zastenjem kad sam osjetio testise koji se spremaju ejakulirati – «Da je pozovem da stane i kažem da ću svršiti» - pomislio sam trenutak prije nego mi se tijelo zatreslo, kurac počeo pulsirati i štrcati mlazove tople sperme.
Svršio sam zatvorenih očiju. Kad sam ponovo otvorio oči ugledao sam iznenađenu Martinu. Ruke i majica bili su joj prepuni sperme. Ostale cure su otvorenih usta gledale u nas. Martina je otrčala u kupaonicu a ja sam uzeo papirnatu maramicu iz đepa hlaća i obrisao onaj dio sperme koji je bio po meni i po podu.
«Cure, mislim da smo za danas gotovi» - rekoh – «Ionako je prošlo dva sata».
Uzeo sam svoj novac i otišao kući.
Na ostale termine dolazio sam i dalje kao model, sve do prijemnog ispita. Ovakav događaj se više nije ponovio.
Ni tada, a niti u drugim slučajevima kad bih pozirao kao model za akt.
Šteta.
Nema komentara:
Objavi komentar